Sjećam se svoga putovanja kroz religije i razne duhovne pravce dok se nisam susreo sa evanđeljem. U mladosti sam tragao za duhovnim izvorima kroz karate, Zen Budizam, Tai Chi, Upanišade, I Ching, astrologiju, a kasnije kroz Judaizam, Islam, i na kraju kroz Bibliju. Moje svjedočanstvo jest da me je Kur’an uputio na Bibliju. Čitajući Kur’an naišao sam na spominjanje ranijih objava (to jest Biblije) pa sam htio pročitati i te objave. Od jeseni 1987. do jeseni 1990. pročitao sam Bibliju od korica do korica. I dalje sam imao mnogo sumnji i puno pitanja na koja još nisam dobio odgovor. Pitanja su bila: ‘tko je Isus?’, ‘Zašto je došao?’, ‘Čemu smrt na križu?’ Nisam mogao prihvatiti da sam griješnik za koga netko mora umrijeti da bi me spasio.
Imao sam osjećaj da se u Bibliji krije veliko blago, ali mi je ono zastrto (pokriveno). Baš u to vrijeme došla mi je u ruke knjiga jednog baptističkog pastora koja je donijela jednu izazovnu tvrdnju. Autor je komentirao tekst iz druge poslanice Korinćanima: „… Ako li je zastrta naša radosna vijest zastrta je onima koji propadaju, onima kojima je bog ovoga svijeta posve oslijepio nevjerničku pamet da jasno ne vide svijetlo sjajne radosne vijesti Krista koji je slika Božja.“ (2. Korinćanima 4:3-4)
‘Jesam li to ja?’, ‘Je li mene Sotona zasljepio da ne vidim da je Isus Bog u tijelu koji je došao spasiti griješnog čovjeka?’ Puna tri mjeseca je trajala moja borba s pitanjem: ‘Tko je Isus?’ ‘Obični čovjek i prorok?‘ ili ‘Sin Božji i utjelovljena riječ Božja?’ Nisam mogao prihvatiti ovo drugo, ali htio sam saznati istinu. Odgovor je došao 15. siječnja 1991., u večernjim satima. Osvjedočenje Svetog Duha se spustilo na mene. Iskusio sam prisustvo Božje i strah Božji. Doživio sam biblijsko pokajanje i vjeru u Isusa – Sina Božjeg. Sada sam mu bez dvojbe mogao reći: ‘Da, Ti si Krist sin Boga živoga.’
Za mene je to bio pravi šok! Prije toga nisam niti pomišljao da bih ja mogao postati kršćanin. Kršćanstvo me uopće nije zanimalo. Ali dogodilo se ono što je Isus rekao učenicima: ‘Niste vi mene izabrali nego sam ja izabrao vas’.
Slijedeći događaj bio je moj dolazak u baptističku crkvu u Sisku. Nikoga tamo nisam poznavao. Niti me je tko pozivao. Došao sam tražiti da se krstim. Primivši Duha Svetog u svojoj kući, prilikom obraćenja, imao sam jaku unutrašnju potrebu krstiti se. Nakon davanja svjedočanstva kršten sam na temelju svoje vjere.